Povijest kluba

Nogometni klub Maksimir osnovan je 27.04.1924.godine. O osnutku i prvim danima Nogometnog Kluba ‘Maksimir’ u knjizi Športski almanah iz 1935. zabilježeno je sljedeće: “U istočnom dijelu Zagreba, a u obujmu poteza lijeve i desne strane Maksimirske ceste opažalo se dulje vremena nedostatak i potreba jednog urednog sportskog kluba. Građani tog popularnog dijela Zagreba odlučiše sami da pristupe osnutku svog kluba koji bi uz sport njegovao i društvenost“. 

Također važno je naglasiti kako Nogometni klub Maksimir kroz svoju povijest nije mijenjao ime kluba.

Važni treneri kroz povijest

Prvi kojeg treba izdvojiti je Karlo Muradori koji je trenirao seniore Maksimira od 1951. do 1962. s manjim prekidima. Bio je omiljen među igračima iako nije bilo rezultatskih uspjeha. Klub se tada nalazio u teškom financijskom stanju tako da je Muradori često vodio igrače i bez novčane naknade što je bio dokaz njegove ljubavi prema klubu. 

Drugi trener je prof. Mićo Tomljenović koji je vodio seniore od 1971. do 1976. i to vrlo uspješno. Klub je i dalje teško živio, a prof. Tomljenović je okupio nadarene igrače te s njima uvijek bio u vrhu tablice u svim sezonama u kojima je sjedio na klupi Maksimira.

Treći trener je Mate Prskalo koji je rezultatski najuspješniji trener Maksimira u povijesti. Na klupi je sjedio od jeseni 2004. do kraja 2008. godine. U tom razdoblju ostvario je sljedeće rezultate: 2004./05. (3. mjesto u 4. ligi), 2005./06. (1. mjesto u 4. ligi, ali kroz doigravanje nije izboren ulazak u 3. ligu; te sezone je Maksimir postigao 89 pogodaka u prvenstvu (u 30 utakmica) što je najviše pogodaka u jednoj sezoni u povijesti kluba), 2006./07. (2. mjesto u 4. ligi), 2007./08. (1. mjesto u 4. ligi i ostvaren ulazak u 3. ligu), 2008./09. (trenirao je klub u prvom dijelu sezone u kojem je završio na 17. mjestu u 3. ligi).

Važni igrači kroz povijest

Najveća legenda kluba, i ne samo među igračima, je Marijan Šošić. Bio je napadač koji je za seniore Maksimira igrao čak 21 godinu, od 1965. do 1986. (tj. od svoje 17. do 38. godine života). Iako nemamo točnih podataka, procjenjuje se da je postigao oko 200 zgoditaka u otprilike 400 odigranih prvenstvenih utakmica. Kako je bio vjeran Maksimiru za vrijeme aktivne igračke karijere, tako je i nastavio u veteranima za koje je također igrao 20-ak godina.

Najpoznatiji igrač koji je u ovih 94 godine kluba nastupao za Maksimir je Milan Antolković. Kao dijete je počeo igrati za Maksimir i već sa 16 godina u sezoni 1930./31. nastupio za seniore. Iduće godine je prešao u Građanski za koji je kao napadač igrao do 1945. i bio član legendarne generacije koja je krajem 30-ih godina bila jedna od najjačih momčadi Europe. Također je između 1937. i 1943. odigrao 18 utakmica za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske. Tijekom trenerske karijere je vodio Dinamo u 4 navrata (između 1952. i 1964.), te je 1965. i 1966. vodio reprezentaciju Jugoslavije u 7 utakmica.

U proteklih 27 godin2 tj. otkad je Hrvatska stekla neovisnost, najpoznatiji igrač koji je branio boje kluba je Renato Jurčec. Kao i prijašnja dvojica bio je napadač, a postao je poznat igrajući za Hajduk (1994.-96.) i Dinamo tj. tadašnju Croatiju (1996.-98.). U Maksimiru je odigrao svoje posljednje dvije sezone (od 2005. do 2007.) postigavši 31 pogodak u 58 utakmica. Jurčec je 7. najbolji strijelac 1.HNL svih vremena (od 1991. do danas).

Osim Jurčeca još je važnu ulogu imao i Zoran Zekić. Postao je poznat igrajući za brojne klubove u Hrvatskoj (Dinamo, Rijeka, Kamen Ingrad, Cibalia), a u Maksimiru je bio u sezonama 2010./11. (posljednja igračka sezona, kao trener-igrač je osvojio 2. mjesto u 4. ligi), 2011./12. (kao trener osvojio 1. mjesto u 4. ligi i ulazak u 3. ligu) i 2012./13. (kao trener proveo 2/3 sezone u klubu i kad je napustio klub sredinom travnja nalazio se na 8. mjestu). Zekić je 20. najbolji strijelac 1.HNL svih vremena (od 1991. do danas).

Kroz klub je prošlo i dosta igrača koji su poznati u zagrebačkom amaterskom nogometu. Spomenut ćemo samo one koji su duže vremena igrali u klubu: Vlado Bartolec, Miroslav Mihetec, Branko Tuđa (tijekom 50-ih godina), Vladimir Agbaba (od 1972. do 1984.), te braća Damir i Mladen Kontek (oba od 1979. do 1989.).